Welcome to Luna's world
srijeda, 10.12.2008.
mjesec dana
Hodala sam dugim hodnicima sve dok nisam došla do srebrnog kipa. Stajao je... ispravljam se, lebdio je kao da pokušava nešto uloviti. Kad sam došla do njega, nisam se prepala kao inače. Odjednom je iz svoje nepomične, gotovo mrtve poze, skočio sa metle i nešto otplesao i otpjevao. Svaki put napravi drugo... Ali uvijek na kraju pjesme upita: ''Lozinka?'' Iako sam bila jako loše volje, nisam mogla izdržati, a da ne pokažem svoje bijele zube.
''Brada Svetog Nikole.'' rekla sam lažno sretnim glasom. Shvatio je da nešto nije u redu, ali (na sreću) nije ništa pitao. Samo je pod ruku stavio metlu i maknuo se. Na zidu ispred kojeg je bio lebdio, nalazio se mali, prozorčić. Podsjeća me na neki prozor na tavanu. Imao je samo jedno krilo. Kad sam ga otvorila, nisam ništa čula. ''Čudno.'' pomislila sam. Ali, tada sam se sjetila. Svi ostali su na predavanjima. Nekako sam se uspjela provući i našla se u ugodno osvijetljenom prostoru. To je svijetlo dolazilo iz mnogo baklji koje su se našle na zidovima. Ali samo na tri zida, jer su se na onom četvrtom nalazili veliki prozori. Jako se malo vidjelo da je tu uopće zid. U društvenoj prostoriji bilo je ugodno toplo, za razliku od perivoja. Tamo je padala kiša i jako je puhalo. Ipak, nije bilo nikakvih kapljica na prozorima.
Zid s prozorima bio je s lijeve strane kad se uđe u prostoriju, a zid koji je vodio do spavaonica ravno. Samo naprijed. Na tom su zidu bila dvoja vrata. Lijeva su vodila na kat u kojima su se nalazile muške spavaonice, a desna na kat gdje su se nalazile ženske spavaonice. Iznad tih vrata nalazio se natpis:
Ravenclaw
We are Ravenclaw!!! We don't have any rest!!!
No one can't beath us, cause we are the best!
We are strong kids...
Magic power is an our side!!!
We don't give up, we always try!!!
When our wings are broken, we learn to fly...
When it's dark, we don't give up, we try...
When it's hard, we don't give up, we go to sky...
Obožavam taj natpis. uvijek me razvedri i podsjeti na ono što je najvažnije... A to je samo držati se zajedno s prijateljima. Eh, da. Prijatelji. Gdje su oni? Zašto nisu sjedili sa mnom u Hogwarts expressu? Što se to događa?
Bila sam jako izmorena. Oči su mi se same od sebe sklapale. Krenula sam na desnu stranu prostorije gdje su se nalazili mnogi stolovi i stolice i par naslonjača. I prije nego što sam došla do naslonjača, pala sam na pod. Jednostavno su mi koljena popustila pod mojom težinom. Mrak. Tišina. Mrtva tišina.
***
''Auuuuu!'' nesvjesno sam uzviknula. Nešto me tako jako zaboljelo u glavi. Nalazila sam se u bolničkom krilu. Na mom krevetu su sjedili Lily-Ann, Chikki, još neka djevojčica koju nisam poznavala i Albus Dumbledore.
''Što... Što se dogodilo?'' zbunjeno sam pogledavala sve prisutne. Krajičkom oka vidjela sam da profesorica Cullen pokušava zamotati ruku jednom dečku sa treće godine.
''Gdje je madamme Tarantachi? Ona se inače brine za bolesnike...''
''Dobila je otkaz. Dala ti je krivi napitak i spavala si mjesec dana.''
Želite li znati što se dogodilo poslije? Čitajte me!
by: Luna Lovegood
subota, 22.11.2008.
Orijaška lignja
Danas smo imali izlet u Zakutnu ulicu. Izlazili smo iz Hogwartsa, dvoje po dvoje (na zahtijev prof. Mony). Bila sam zajedno u paru sa Susan, mojom najboljom prijateljicom. Uglavnom, izašli smo na svjež zrak baš nakon ručka. Bilo je prohladno pa mi je plava kosa vijorila na, ne baš toplim, sunčevim zrakama. Bilo je sve pomalo zbrkano jer je cijela škola išla na izlet.
Kad smo prošli pokraj jezera dogodilo se nešto čudno. U jezeru sam ugledala jednu veliku crnu mrlju. Stala sam. Chiki, koja je bila iza mene, skoro se opalila i rekla mi je nježnim glasom: ''Luna, što se dogodilo?'' i pogledala je prema jezeru. Skrenula sam pogled do nje ne ispustivši ni glasa.
''Što se to događa? Zašto ste stali?'' čula sam strogi glas u pozadini. Opet sam pogledala jezero. Mrlja se micala.
''To je nešto živo.'' nesvjesno sam šapnula. Chiki me je zbunjeno pogledala i nije rekla ništa jer je prof. Mony već bila kod nas strogo nas gledajući.
''Luna jesi li ti svjesna koliko radiš nereda ovdje? Pa tek smo te primili u školu!'' zabacila je svoju dugu, tako reći, mrtvu kosu.
Nisam ništa odgovorila. Prof. Mony je vidjela da zurim u jezero pa je i ona skrenula pogled. ''Pa ne bojiš se valjda orijaške lignje?''
''Molim?'' zaprepašteno sam upitala. Tek sam sad shvatila da se pola škole okupilo oko nas. ''Što je to?'' izletjelo mi je.
Svi su se počeli smijati. Bila sam nova i nisam znala. ''U jezeru postoji golema lignja koja se zove orijaška lignja. Neće ti ništa ako nisi u jezeru.'' rekla je prof. Mony prekrivajući smijeh.
Pognula sam glavu. Tek sam tada shvatila da nema Susan.
''Sue?'' Dozvala sam ju, ali ju nisam ni pronašla niti je ona došla k meni. Nastavila sam hodati posramoćena i sama.
Kad smo napokon došli do Hogwarts expressa ušla sam u slobodnu kabinu i čekala. Znala sam da će se pojaviti moja najdraža ravenclawska ekipa. Susan, Tom, Doriana i Dora... Čekala sam, ali nitko se nije pojavio osim Toma. Ušao je u kabinu i sa svojim prepoznatiljivim muškastim tonom rekao: ''Sorry, Luna, ali Dora, Susan, Doriana i ja moramo nešto obaviti.''
''Oh, tako znači.'' rekla sam potišteno. ''U redu.'' Nisam ga se usudila pogledati. Nisam mogla vjerovati. Čak me i moji priatelji mrze i misle da sam čudna. Susan i Tom su isto novi i sigurno nisu znali da u jezeru živi ono biće. Zašto me onda sad ignoriraju? Šta sam im napravila?
Misli su mi lijetale kroz glavu. Bila sam ljuta... Ne, bila sam bijesna. Prvo sam bila tkao bijesna da sam još nekih 5 minuta zurila u točku na kojoj je Tom stajao. Zatim me obuzela tuga i žalost. Nikada nisam osjetila takvo nešto. Bilo me je baš briga za učenike koji me ismijavaju, ali nikad nisam mislila da će mi prijatelji okrenuti leđa. Nikad...
***
U Zakutnoj sam ulici prvo posjetila banku Gringotts i podigla 50 srpova. Zatim sam otišla u kisok i kupila Dnevni prorok. Da, Dnevni prorok! I to nije sve! Pretplatila sma se na 11 mjeseci! Ajme.... da je tata saznao! Užas!
Uglavnom.... Nakon toga, povukla me lavina djece pa sam s njima ušla u Zvonkov dućan. Ne razumijem šta im je tamo fora. Samo 2 vatrometa. I još k tome 1 ne mogu ni kupiti jer je preskup. Mislim, stvarno.
Nakon toga otišla sma kupiti štapić. Prvo sam otišla u dućan sa štapićima ''Wendy'' ali tamo mi nije mogla pronaći ništa za mene. Bila sam srdita. Zato sam otišla kod Olivandera. Našao je pravi za mene. Snježno bijele boje s crvenim srcem na držaču. Predivan, jednostavno.
Sve u svemu, potrošila sam 25 srpova. Nije mnogo. Ostalo mi je još 25. Tih sam 25 spremila natrag u sef. Htjela bih nekako zaraditi više novaca, ali ne znam kako.
Nakon izleta vratili smo se u Hogwarts express. Dok smo bili u Zakutnoj ulici zaboravila sam na svoje brige, ali opet su se vratile, kad sam sjela sama u praznu kabinu. Otvorila sam torbu i počela detaljnije čitati Dnevni prorok kad je u sobu ušla Lily-Ann Xelix iz Slytherina.
''Oooo.... Luna čita još neke novine osim ODGONETAČA?'' upitala je zajedljivo, naglasivši riječ Odgonetač.
Pogledala sam ju i vratila pogled na članak o astronomiji.
''Dobro, kad ne želiš razgovarati sa mnom... Ali ja znam čime se bave tvoji prijatelji.'' bezbrižnim je izrazom lica zatvorla vrata kabine.
Pravila sam se kao da me to ne zanima. ''Vjeorajtno samo blefira.'' govorila sam samoj sebi.
Kad smo izašli iz Hogwarts expressa profesor Angel nas je prebrojio i zavikao: ''Svi su!''
Počeli smo se uspinjati blagim brežuljkom koji je vodio do dvorca. Kad smo prolazili kraj jezera Slytherini su zavrištali na sav glas: ''Luna, vidiš li crnu mrlju možda?'' vođeni Lily-Annom. Nisu me nimalo ganuli. Kad smo napokon ušli u dvorac imalo smo 15 minuta vremena da odemo u svoje društvene prostorije i ostavimo kupljene stvari. Ravenclawci su se zaputili u našu kulu, ali ja sam ostala u predvorju. Čekala sam ravnatelja. Kad je napokon stigao, rekla sam mu: ''Ravnatelju? Smijem li preskočiti današnja predavanja? Ne osjećam se najbolje.''
''Možeš, Luna. Odi u svoju društvenu prostoriju, a ako ti bude gore javi madamme Tarantachi.'' odgovorio mi je blagim glasom.
''Dobro, ali sumnjam da može biti gore od ovoga.'' rekla sam zaputivši se u kulu.
Luna Lovegood
